U dobi od 87 godina, 14. listopada 2023. godine u Zagrebu je preminio Branko Repac, jedan od dugogodišnjih hrvatskih esperantista, višestruki donator Dokumentacijskog esperantskog centra i jedan od njegovih najznačajnijih podupiratelja i zagovornika, čije je ime, zajedno s imenom njegove supruge Marije, također esperantistice, uklesano na spomen-ploči na zgradi DEC-a. Rođen je 1. listopada 1936. godine u Kosinju u Lici, mjestu koje će uskoro nestati s lica zemlje i biti potopljeno zbog izgradnje jezera za potrebe velike hidrocentrale. Završio je ekonomsku školu i radio kao službenik. Bio je samouki esperantist od 1983. godine, član Esperantskog društva „Bude Borjan” u Zagrebu, u kome je više puta držao predavanja o raznim temama. Kao slabovidna osoba surađivao je i s društvom slijepih esperantsita u Zagrebu. Često je posjećivao razne esperantske skupove, svjetske kongrese esperantista, kongrese slijepih esperantista i nacionalne esperantske kongrese. Bio je zaljubljenik u putovanja, književnost i čitanje. U vrijeme kada mu je vid to dopuštao čitao je papirne knjige, a kada to više nije bilo moguće, slušao je tonske knjige, učio esperantsku poeziju napamet i često je recitirao kako bi zadržao dobro znanje esperanta. To mu je omogućilo da do zadnjih dana života bude potpuno lucidan i odličan govornik esperanta, s kojim se moglo raspravljati o raznim temama.

 Financijska sredstva donirao je za razne esperantske projekte, uključujući i kupovinu sjedišta Hrvatskog saveza za esperanto u Vodnikovoj ulici 9 u Zagrebu i izgradnju Dokumentacijskog esperantskog centra u Đurđevcu. Naročito se angažirao prilikom kupovine arhivskih ormara za DEC, od kojih dva nose njegovo ime i ime njegove supruge Marije.

 Još tijekom života u više je navrata DEC-u donirao svoje esperantske materijale i dokumente, osobito opsežnu korespondenciju i fotografije.

 Zadnje godine života proveo je potpuno slijep i osamljen u svome stanu u Ukrajinskoj 9. Pokopan je na groblju Mirogoj u Zagrebu u grobu broj 108, polje 137A. 

 Pokoj mu vječni i velika mu hvala na svemu što je učinio za esperanto!