Na rođendan najznačajnije hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić, 18. travnja 2023. u „Ivaninoj kući bajke” u Ogulinu predstavljen je najnoviji prijevod „Priča iz davnine”. Radi se o prijevodu na međunarodni jezik esperanto u izdanju đurđevačkog Dokumentacijskog esperantskog centra (DEC) i o knjizi koja je gotovo u potpunosti realizirana od đurđevačkih stvaratelja. Naime, nakon što je još 1989. za esperantski časopis za književnost i kulturu „Koko”, kojeg je izdavao tadašnji đurđevački Esperantski klub „Picok” (Koko), Zdravko Seleš preveo „Šumu Striborovu”, on je za ovo izdanje preveo još dvije bajke, a četiri je preveo voditelj projekta Josip Pleadin, koji je u svojim istraživanjima esperantske povijesti našao i davni prijevod „Jagora” bračnog para Ante i Milice Gropuzzo iz Rijeke.
Knjiga je opremljena i pogovorom Božice Jelušić, koji je također iz priloga časopisa „Koko”, za koji je tada ilustracije napravio Zdravko Šabarić, a za ovo izdanje ilustracije su pripremili učenici Osnovne škole Đurđevac, pod vodstvom Sanje Flajs Vidaković i Zorana Vidakovića, koje je za knjigu fotografirao ravnatelj Danijel Domišljanović.
U Ogulinu se na predstavljanju ovog vrijedog izdanja pojavio pun autobus esperantista i suradnika iz Đurđevca, Bjelovara, Nove Rače i Zagreba te predstavnici Esperantskog društva Rijeka, koje je, uz Grad Ogulin, sufinanciralo knjigu. Nakon uvodnih pozdrava voditeljice „Ivanine kuće bajke” Tihane Turković i ogulinskog gradonačelnika Dalibora Domitrovića, predstavljanje su preuzeli Josip Pleadin, koji je nazočne upoznao s pričom o nastanku i sudionicima u projektu, Božica Jelušić, koja je govorila o Ivani Brlić-Mažuranić iz nove vizure, ostavljući susret s tekstom u knjizi za poseban doživljaj te Zdravko Seleš, koji je pročitao svoju pjesmu „Našoj baki Ivani”, objavljenu 1991. u dvojezičnoj pjesničkoj zbirci „Noćnik/Noktulo” i esperantsku i hrvatsku verziju odlomka iz „Šume Striborove”. „Šuma Striborova” bila je i završni momenat predstavljanja: nju je u jednoj sceni pred publiku donijela grupa malih glumaca iz Bjelovarskog kazališta, koje je upravo nedavno predstavu premijerno izvelo u Bjelovaru.
U predstavljnju je spomenut i esperantski prijevod „Čudnovatih zgoda Šegrta Hlapića”, koji je vjerojatno najbolje pokazao vrijednost esperanta kao jezika mosta za hrvatsku kulturu. Naime, tradicija esperanta u Hrvatskoj 2019. godine proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom, a „Hlapić” je preko esperanta preveden na japanski, bengalski, kineski, perzijski, vijetnamski i korejski. Kako će i „Priče iz davnine” na esperantu otputovati širom svijeta, nadamo se de će se ljepota bajki naše bake Ivane vratiti do Đurđevca i Ogulina u nekom egzotičnom prijevodu.
(Zdravko Seleš)